Četvrti čovjek

Šesti roman Marinka Koščeca, “Četvrti čovjek”, dobio je naslov po tome što je neimenovani pripovjedač četvrti član družine koju s njime čine Ivo, Željko i Milan. Četvorka odrasta u Grintovcu gdje svjedoči i sudjeluje u usponu, korporativiziranju i, praktično etatiziranju, mafijaškog carstva kojemu se na čelu nalazi Doktor sa svojom obitelji: suprugom Ankicom i djecom Gojkom, Vladom, Jadrankom i već spomenutim Ivom. Sam Četvrti čovjek je i kroničar obitelji i poslova koji se razvijaju od gospodarenja kanalizacijom, preko čarobnih pretvorbi do osnivanja i registriranja svega i svačega, pa i širenja na prekogranične poslove, zbog kojih je trebalo odraditi i rat i mir sa Ščapecima, famiglijom sa susednog brega. Ovaj roman mogao je nositi podnaslov Rođenje jedne mafije. Nije teško prepoznati u “Četvrtom čovjeku” motive iz Coppolina Kuma, iz tzv. tranzicijske zbilje i medija, ali literarni doživljaj će potpuno intenzivirati to što su nam likovi naizgled, ali samo naizgled, vrlo poznati. Naime, “Četvrti čovjek” je poigravanje percepcijom i očekivanjima, satira i provokacija, povremeno i hladna groteska i ispovijed i prikaz i kritika psihosfere, socijalne atmosfere i političke stratosfere. Ova je priča nastala injektiranjem neobuzdane mašte u čvrste točke bolesnog društvenog tkiva, ovo je roman s buntom ključeva a bez ključanice, izvitoperivanje nakaradnog i napad na žanr, glupost i pokvarenost, zabava koja vodi prema mučnini, nešto kao ragbi u močvari, s krokodilima.