Čovjek bez DNA

Čovjek bez DNA Novi roman Dejana Šorka Čovjek bez dna govori o Anti Kartumu, alias Šimi Kuznjecovu, o čovjeku koji “nema dno“. U tri dijela romana koji se događaju u politički vrućim povijesnim godinama, ranih ’70-ih, 1991. i danas, Ante Kartum se pojavljuje kao suradnik tajne službe. Njegova moć manipulacije ljudima i događajima je demonska, pa se pri svakoj periodičnoj čistki uspijeva snaći i izvući, jer uvijek u tajnom i preventivnom sahu odigra potez vise i brže od konkurencije. Vremenom mu posao prelazi u karakter, u krv i narav, pa on postaje nesto apsolutno zastrasujuće, čovjek bez dna (DNA?), biće bez čvrste točke za koju bi se itko mogao uhvatiti, osporavatelj svega, od onog najbanalnijeg do smisla države &ndash, za koju predlaže da se dâ, u koncesiju &ndash, od svakodnevice do povijesnih odluka, od osobnog do drustvenog, do onoga nevidljivoga sto se tiče svih. Neunistivi Kartum je i sam sistem, duh koji ne staje i ne nestaje, i ontoloska i onkoloska kategorija u kojoj se istina i laž dovedeni do svojih granica i apsurda prevrću, bratime i ponistavaju, jer i za jedno i za drugo potrebna je čvrsta točka u svemiru, pa bilo to i dno. Užas čovjeka bez dna je time veći, jer njemu, kao ni onima uhvaćenim u njegove mreže &ndash, nema izbavljenja. On je i dovijeka bez dna. Dejan Šorak je roman napisao suvereno, sočno i napeto, s nizom preokreta do ruba vrtoglavice, koji osim sto relativiziraju pojmove istine i laži daju i uvid u tajne mehanizme države i demistificiraju visoku politiku kao nisku strast za očuvanjem vlastitog integriteta i disciplinu s one strane morala, u čistoj sferi pukih interesa.