Duži put do dna

Duži put do dna Neki će reći da tematika prvih četiriju romana Nicka Hornbyja nipošto ne ukazuje na sadržaj petoga; drugi će pak ustvrditi da je logički slijed bjelodan. Duži put do dna možda i nije prpošan pogled na nevolje tridesetogodišnjaka koji tek trebaju odrasti. Možda na ovim stranicama ne leži još jedan duhovit pogled na urbanu svakodnevicu u kojem će Hollywood prije ili kasnije pronaći uspješnu romantičnu komediju. Možda… Ali svatko tko je pročitao “Nogometnu groznicu”, “Hi-Fi”, “Sve zbog jednog dječaka” ili “Kako biti dobar” zna da nije lako osjećati se nedoraslim. Mnogo je ugodnije vladati preobilnim znanjem o klubu za koji navijate ili bootleg izdanjima sastava koji slušate. Očaj je u Hornbyja uvijek na dohvat ruci – i dođe trenutak kad postane nesnosan. Četvero očajnika susreće se na krovu jedne londonske zgrade na Staru godinu. Došli su si prekratiti životne muke skokom u smrt. Ali nezgodno je počiniti samoubojstvo kad imate neželjeno društvo. Teško je othrvati se porivu da uvjerite ostale kako su njihovi razlozi ništavni u odnosu na vaš… Pa ako iz najtužnijeg susreta u najluđoj noći uopće i postoji put koji ne vodi strelovito u ponor, tko će ga naći prije nego Hornby?