Grad u crvenoj pelerini

Radnja romana započinje na dan Ozgurine smrti iako to ona, dakako, ne zna. Od dolaska u Brazil prije dvije godine, Ozgur je bez prebijene pare, hodala u izlizanim farmericama i istrošenim cipelama. Prehranjuje se toplim čajem i puši jeftine cigare, ali i dalje svojim komšijama izgleda kao bjelkinja. Ona koja se dobrovoljno odrekla privilegije koje njima nikad nisu ni bile dostupne.   Naporedo sa slikama iz Ozgurinog života prepliću se isječci iz života nekad uspješnog brazilskog slikara, koji je živio u Londonu, a sad ga smatraju za ludu dok citira Keatsa i odlomke iz Macbetha, i života bivšeg Ozgurinog prijatelja Elija, glumca i homoseksualca. Scene koje opisuju bolne uslove nasilja i siromaštva u kontrastu su sa ljepotama i bujnošću tropa. Grad u crvenoj pelerni je kao jedna vrsta obrnute razglednice: opasnosti tropa viđene očima žene iz hladne klime.