Hrkalo

U jednoj je šumi stanovao sasvim poseban medo. Taj je medo bio najglasniji među životinjama. Ne, nije on pjevao operu. Nije ni pjevušio ni fućkao, već je glasno, najglasnije na svijetu − hrkao.  HRRRRRR-FIJUUUU!  Toliko je strašno hrkao da su ga šumski stanari, još dok je bio medvjedić, prozvali – Hrkalo.  Smetalo je Hrkalovo hrkanje svima jer nitko nije mogao noćima spavati. Zato su se šumski stanari složili da Hrkalo mora napustiti šumu! No nisu znali da nakon Hrkalova odlaska više ništa neće biti isto… Hrkalo je priča koja govori o sanjarima oko nas. To su pojedinci koji duboko proživljavaju i zanose se svojim maštarijama, idejama i planovima. Oni sanjaju o lijepom i velikom životu. Iako se na prvi pogled čini da ne doprinose društvu, itekako su nam potrebni jer nam njihovi snovi i ideje mogu pomoći da nađemo put i rješenje u teškim situacijama. Sanjare stoga ne bismo trebali pokušavati mijenjati, posebice ne one koji sanjare o boljem i sigurnijem svijetu u kojem jedni druge volimo i prihvaćamo takvima kakvi jesmo.