Isus i zeloti

Knjiga profesora komparativne religije na Sveučilištu u Manchesteru, dio je trilogije (uz knjige Suđenje Isusu iz Nazareta i Pad Jeruzalema) koja vrlo temeljito i precizno, na temelju svih dostupnih dokumenata, istražuje događaje vezane uz Isusov život i nastanak kršćanstva s posebnim osvrtom na odnos Isusa i zelota, radikalnih izraelskih rodoljuba koji su se borili protiv rimske vlasti. U svom istraživanju Brandon polazi od činjenice da je prema danas dostupnim izvorima očito kako je iz rimske perspektive Isus bio politički pobunjenik, koji je poslije osuđen zbog poticanja na pobunu, no u kanoniziranim evanđeljima nedovoljno su objašnjeni razlozi zbog kojih je Pilat donio takvu odluku. Ako su Isusa zaista smatrali Mesijom, ako je doista i sam rekao da jest dugo očekivani osloboditelj Izraela, onda on sigurno nije mogao izbjegavati očitovanje o pitanju legitimiteta rimske uprave nad Judejom, tvrdi Brandon. Kako onda objasniti činjenicu da novozavjetni Mesija nije imao nikakvih političkih gledišta? Leži li možda razlog u činjenici da je najstarije od svih evanđelja, Markovo, bilo upućeno ranoj rimskoj crkvi (Christianos Romanos), te je pisac nastojao ukloniti bilo kakvu povezanost Isusa sa židovskim pobunjenicima, koji su se borili protiv Rimljana? Odgovore na ovo i druga slična, još uvijek aktualna i delikatna, pitanja vezana za Isusov život i razdoblje u kojem je živio i djelovao, možete pronaći u ovoj izuzetno zanimljivoj studiji S. G. F. Brandona, zasigurno i danas jednog od najvećih autoriteta za proučavanje i razvoj ranog kršćanstva.