Leksikon hrvatske političke gluposti

Leksikon hrvatske političke gluposti Oni nam se smiješe s novinskih naslovnica, mašu nam s televizijskih ekrana, uvjeravaju nas s radijskih postaja, ulaze u naše domove bez najave, u naše krevete, u naše živote, otimaju nam pažnju naših dragih, o njima pričamo u kafiću na podnevnoj kavi, zbog njih se žestoko svađamo s onima s kojima se nikada ne bismo željeli svađati, iz crne sadašnjosti obećavaju nam bolju budućnost i još bolju prošlost, oni mogu sve: kupiti našu naklonost našim novcem, u predizborno vrijeme, uvjeriti nas, nakratko, da smo im i mi važni… Oni su uspješni. Voze skupocjene automobile koje nisu platili, stanuju u luksuznim i komfornim kućama i stanovima koje nisu zaradili. Imaju jahte i kviće za odmor – na moru i planini. Nose dizajnerska odijela. Njegovani su. Kosa im je uredna, koža na licu zategnuta, očima sigurno gledaju u bezličnu, besprizornu glasačku masu. Smiješe im se namještenim osmijehom – facijalnim grčem. Oni su uzori mladih i gađenje starih. Oni su sve, i pošteni i lopovi i duhoviti i dosadni i škrti i darežljivi i bogati i kao mi, a kakvi su – govore oni sami na stranicama knjige u kojoj je skupljen sažetak njihova stvarnog lika i djela, od 1990. do 2007. Leksikon hrvatske (političke) gluposti govori o njima, kao i o nama samima – koji smo ih stvorili.