Logor

Nije ostalo ništa. Kolibe su spaljene u pepeo. Logor koji se ovdje nalazio cijelo desetljeće pretvoren je u groblje. Sjedio sam na drvenoj klupi koja je preživjela požar i promatrao što je ostalo od logora. A toga nije bilo mnogo. Noć se primakla kraju i stiglo je jutro. Sunce je izišlo i obasjalo nastalu štetu. Štetu koju je ona uzrokovala. Učinio sam sve za tu ženu – a ona mi je zabola nož u leđa. Jedini put kad sam se tako opustio, jedini put kad sam pokazao suosjećanje, jedini put kad sam se osjećao kao čovjek… sve mi se odmah obilo o glavu. Izdala me. Nakon svega što sam učinio za nju. Sada ću morati snositi posljedice te pogreške. Ali nakon toga odmazda će biti moja. Više u knjizi Logor