Moramo misliti na važnije stvari

Moramo misliti na važnije stvari Moramo misliti na važnije stvari zbirka je kratkih priča koje istražuju svakodnevne odnose, unutarnja previranja i tihe prekretnice u životima s kojima se možete poistovjetiti. Odluke, pukotine, rastanci, i sve što ostaje neizrečeno. Kava s prijateljicom, susret u knjižnici, pogled kroz prozor… Tea Gikić majstorski hvata one neizrečene trenutke – tišine između riječi, prve pukotine na površini svakodnevice, suptilna klizanja u nepovrat. U svojoj novoj zbirci priča, ova nagrađivana pjesnikinja i vrsna pripovjedačica istražuje prostore između prošlog i sadašnjeg, bliskosti i otuđenosti, očekivanja i razočaranja. Svaka priča donosi jednu malu psihološku studiju likova, mahom žena. Koje se u ključnim trenucima suočavaju s prvim naznakama promjena, pukotinama koje otkrivaju istine koje su možda oduvijek bile tu. Poput naše, domaće Flannery O’Connor, sa snagom i senzibilitetom Lucije Berlin ili Alice Munro. Tea Gikić ovom se zbirkom izravno upisuje među najbolje kratkopričašice, jedne od onih čije misli i rečenice odzvanjaju još dugo nakon što ih pročitate. Bura – biblioteka koja donosi vjetar svježine u domaću književnu scenu U biblioteci Bura i dalje vam nastavljamo predstavljati najbolje domaće autore. Već etablirane i svima poznate hrvatske pisce, ali i nove glasove domaće književnosti. Bura je vjetar koji osvježava i čisti atmosferu, vjetar koji donosi promjenu. Ako im samo dopustite, knjige iz biblioteke Bura pomoći će vam da svijet vidite novim očima i osjetite silnu snagu književnosti. O autorici: Tea Gikić rođena je 30. svibnja u Karlovcu, a od 1981. živi i radi u Osijeku. Etablirala se na hrvatskoj književnoj sceni kao pjesnikinja, a posljednjih godina sve se više posvećuje kratkoj priči. U svojim proznim djelima, uključujući zbirke Ovih dana i Moramo misliti na važnije stvari, istražuje psihološki realizam bilježeći suptilne, ali moćne trenutke iz svakodnevnog života. Njezina proza odlikuje se poetskom osjetljivošću i dubokim promišljanjem unutarnjih previranja svojih likova. Kritika je svrstava uz velika imena kratke priče poput Alice Munro i Lucije Berlin, dok njezine priče, lišene senzacionalizma, ostavljaju snažan emotivni dojam.