O roštilju i raznim smetnjama

O roštilju i raznim smetnjama Prvi roman Nihada Hasanovića “O roštilju i raznim smetnjama (ili kako rat ne zaboravlja svoje đake)” otvara se i zavodi nas scenom prvomajskog roštiljanja pokraj Une. Sasvim običnom i majstorski napisanom scenom iz života ljudi na pragu tridesetih. Priroda je impresivna. Meso fino miriše, pije se i zeza – neki pritom i pretjeruju – sve je baš onako kako treba biti i vrijeme je, po svemu sudeći, u smislu povijesnom i meteorološkom, čovjeku sklono. No likovi, u prvom redu Šefik, Selver i Mirela, počinju se razvijati i otkrivati u svoj svojoj, nedavnim ratom i poslijeratnim životom, izrovanoj nježnosti. Otkrivaju naprsline koje iz podzemlja psihe rastu i pretvaraju se u rasjede. Normalno se pokazuje kao teško održiv ideal. A banalan liječnički propust i jedna smrt kao da su otponac koji budi strašila što čuče u lubanji. Pokazuje se da ništa nije gotovo. Da je život proces koji truje. Da su se, primjerice, zlostavljanja koja je Selver proživio u mrklom ratnom Mrkonjić Gradu samo pritajila u njemu. Da Šefik nakon mnogih lutanja i traženja pokušava riješiti svoju muku. Tako da preuzima novi identitet pa mijenja ime, dok Mirelu snalaze napadaji panike. Korijen tog demonskog što ih obuzima i polako njima ovladava pritom se ponajprije može locirati u nadosobnom, političkom, tek potom u privatno-sobnom i nasljedno-osobnom kompleksu. Jedina konkretna kolektivna i korektivna, a vjerojatno i terapeutska akcija naših junaka, pretvaranja Muzeja AVNOJ-a u suvremeni građanski klub-muzej, kao pokušaj emancipiranja od prošlosti i otvaranja prema budućnosti, neslavno šaptom propada. O knjizi Hasanovićev prikaz nije dakle samo psihobiografija njegovih likova nego i satira i individualizacija povijesti bosanskog i srodnih prostora – od Mrkonjić Grada, Sarajeva, Zagreba i Velebita do norveške zabiti – uranjanje ili barem očijukanje s globalnim i lokalnim tokovima duhovnosti, opservacija o životu, ljubavi, ratu, seksu, bolestima, opsesijama, potiskivanju… Ovo nije knjiga za trkače, nego za bosonoge hodače. Za one koji slow food pretpostavljaju fast foodu.