Ovo nije bubanj

Ovo nije bubanj Pjesnički prvijenac “Ovo nije bubanj” Dijane Stilinović izlazi kao najbolji od rukopisa autora do 35 godina starosti pristiglih na peti godišnji natječaj “Na vrh jezika” koji organiziraju Algoritam i Zarez, a žiriraju Olja Savičević Ivančević, Marko Pogačar i Kruno Lokotar. Njezini prethodnici-dobitnici su: Marko Pogačar (Pijavice nad Santa Cruzom), Ljuba Lozančić (Slavlje na pučini), Kristina Kegljen (Ne poklanjaj srce divljim stvorovima) i Sandra Obradović (Jastučić za igle). Zbirka “Ovo nije bubanj” se osovila i zavrtjela oko tijela i njegovog propitivanja i iskušavanja njegovih granica. Pri tom suočenju s tijelom ono se na različite načine destruira, ne bi li mu se doseglo ono što jamči potpuno ovladavanje. Ali tijelo kod Dijane Stilinović je i oruđe za bijeg van tijela, pa se često tretira kao sredstvo slanja poruka: ono je i olovka i pismo. Posljedično, i sredstva komunikacije su tretirana poput tijela, u artikulacijskoj krizi se destruiraju, nedostatna da obuhvate dubinu, da jezik obuhvati i misao i emociju i nemir i svemir. Prepoznat ćemo natruhe lakanovštine u njezinom pismu, ali i destruktivnu strast i nemir jednog Kamova, sklonost bizarnom (opsesivan motiv griženja nokata) i oneobičavanju jezika kroz potragu za novim glagolima, novim riječima koje trebaju artikulirati zapreteno i onejezičeno. Radi se o hrabroj, samorazotkrivajućoj i nekako mazohističko- -samokažnjavajućoj i u sebe okrenutoj zbirci koja stalno pomiče granice svijeta i tijela, kojoj je tijesno ne samo u koži, nego i u mesu i u kosti i u žili i u noktu i u olovci i u svijetu.