Posljednja postaja Auschwitz

Posljednja postaja Auschwitz Moja priča iz logora (1943. – 1945.) Ovi memoari, bilježeni iz dana u dan u samom Auschwitzu, jedinstveno su povijesno svjedočanstvo o borbi ua opstanak jednoga običnog čovjeka u najzloglasnijoj tvornici smrti u ljudskoj povijesti. Godine 1943., usred Njemačke okupacije, Eddy de Wind pristao je raditi kao liječnik u Westerborku, nizozemskom tranzitnom logoru, kako bi spasio svoju majku od deportacije u Auschwitz. Ondje je upoznao mladu bolničarku Friedel, koju je nakon nekoliko tjedana zaprosio te su se uskoro i vjenčali. No u rujnu 1943. oboje su deportirani u Auschwitz, gdje je Eddy raspoređen za rad u liječničkoj baraci, a Friedel je poslana u ozloglašeni „Blok 10“, gdje su SS-ovi liječnici provodili zastrašujuće neljudske eksperimente na ženama. Cijelo to vrijeme par se trudio komunicirati, snalazeći se na sve moguće načine, a sam Eddy pritom se nekoliko puta izložio izravnoj pogibelji; sve samo kako bi mogao razgovarati sa svojom voljenom Friedel. Istodobno, iz dana u dan, Eddy je bilježio sve što se ondje događalo, a njegova snažna poetična proza pruža nam jedinstven uvid u užase s kojima se, zajedno s ostalim zatočenicima, suočavao u najozloglašenijem nacističkom koncentracijskom logoru. Objavljeni prvi put u Nizozemskoj odmah po završetku rata, ovi potresni memoari sadrže u sebi dirljivu ljubavnu priču, podroban prikaz nacističkih zvjerstava i inteligentnu raspravu o ljudskoj naravi – ljudskosti i neljudskosti – u različitim situacijama. Posljednja postaja – Auschwitz važan je i trajan dokument, svjedočanstvo o snazi ljudskog duha i upozorenje na ponor u koji možemo potonuti kad predrasude prevladaju.