Povratnik

Povratnik Igrom sudbine siročić Apel iz sela je otišao na nekoliko sati, a vratio se nakon trideset dvije godine. S povratkom on iznova doživljava i proživljava svoj zavičaj – svoje nebo, oblake, sive kamene stijene, glasove zrikavaca i kreket žaba. Vratio se u selo iz kojeg dušom i srcem nije nikada ni otišao. Nisam čuo da ijedno selo osim našega ima Apela. Radio je kao mrav, trčao kao zec i bio na usluzi kome je god trebalo. Hodao je po selu. Dolazio je pred kuću, u kuću nije ulazio nego je stajao neko0 vrijeme očekujući bilo kakav posao, pa ako ga nema u jednoj, išao je pred drugu i tako, od praga do praga, došao do Jakova. – Evo, Apele, tu ti je sjekira, tu panj, a tamo grane. Isjeckaj grane, razbij panj u komadiće i složi – reče Jakov. Put kojim je krenuo Apel razlikuje se od mnogih. Otišao je iz sela na nekoliko sati, a vratio se nakon trideset dvije godine i ponovo doživio svoje nebo, oblake, sive kamene, stijene, glasove zrikavaca i kreket žaba. vratio se u selo iz kojega dušom i srcem nikada nije otišao.