Pripremanje za poeziju

Pripremanje za poeziju Vlado Martek je živi klasik naše konceptualne umjetnosti, ali po tome nije jedini, ima još živih klasika konceptuale. Jedini je, valjda i u svijetu, jedan jedini, baš onako kako je Renato Baretić jedini poznati govornik trećićanskoga, predpjesnik, pardon Predpjesnik. I to već godinama. Martek se priprema i bilježi svoje pripreme, šegrtuje kod svih, vremenom i kod sebe, uči, slaže i ispituje, pa dalje uči, preslaguje i propituje. Ostavlja otiske o poeziji i otiske poezije, zenovski u procesu nalazi cilj, zenonovski na cilj ne može stići. Skrupuloznost i studioznost koje bilježi stvarajući svoju aktivnu riznicu iz riznica filozofije, književnosti, citata, vizuala, parola, slogana, poslovica, parafraza, dosjetka… su tolike i već pomalo zaboravljeni ideali da nisu mogle biti spakirane bez zaigranosti i provokacija. To je poštovanja vrijedna predpoezija. Pripreme su temeljite jer cilj im je visok: svesadržaj, kako to autor u uvodu izrijekom kaže. To, opet, podrazumijeva da su i pripreme svepripreme. Načelno beskonačne, otvorene, neiscrpive, da im je jasnije markirana granica prema poeziji nego prema onome njihovom pred. Prema poetičnom i poetičkom nego prema pred. Kakogod, pripremni radovi za pisanje poezije su i dalje u punoj snazi i u tijeku, a čudi da nitko nije posegao za pred-nastavljanjem na Martekov koncept, na predpripreme. Više u knjizi Pripremanje za poeziju