Zagonetni dolazak

Zagonetni dolazak priča je o putovanju osamnaestogodišnjeg V. S. Naipaula iz rodnog Trinidada u postkolonijalnu Englesku, zemlju melankolije i iščekivanja. Na svojem životnom putovanju Naipaul razmišlja o dalekoj, napuštenoj zemlji polako usvajajući Englesku kao novopronađenu domovinu. Događaji i susreti što ga prate i ostavljaju intenzivan trag u njegovom žiću, period su Naipaulova duhovnog zrenja. Slike iz svakodnevnog života, lutanja engleskom prirodom te introspektivna raslojavanja uspomena i sjećanja funkcioniraju kao medij koji pokazuje vrhunsku Naipaulovu sposobnost analiziranja ljudskog karaktera. Strukturiran kao prošireni esej čovjeka za kojeg je putovanje metafora života, knjiga dokazuje izuzetan senzibilitet Naipaula kao pisca, ali jednako tako otkriva i golem teret s kojim je on, kao čovjek, osuđen živjeti. Naipaulov literarni talent i njegov osobni pečat u punoj snazi dolaze do izražaja u romanu Zagonetni dolazak, najboljim predstavnikom njegova književnog opusa za koji je 2001. ovjenčan Nobelovom nagradom. Nakon Mističnog masera i Pola života, Zagonetni dolazak treći je u nizu Naipaulovih romana u biblioteci Zlatka Crnkovića, koji u nadahnutu prijevodu Biljane Romić ispisuje suptilnu priču o otuđenosti imigrantskog života u orisima ruralne Engleske.