Pravilo broj jedan

Pravilo broj jedan Svaka sličnost sa stvarnim svijetom potpuno je slučajna. Recimo, taj Kalašnjistan. Gorska država smještena stotinama kilometara južno od najbliže šume, u kojoj se domorodačka plemena tradicionalno posvećuju miroljubivom puškaranju i nemaju veze s onim krvoločnim pridošlicama koji su ondje odlučili postaviti svoje kampove za obuku u kojekakvim zlogukim vještinama, l definitivno nemaju nikakvog shvatljivog objašnjenja za odluku Sjedinjenih Atlantijskih Država da ih počasti tepih-bombardiranjem iz vedra neba. Služeći se uglavnom napalmom, ali katkad i keksima. Ili, recimo, taj Erat. Krševita država smještena stotinama kilometara zapadno od staklenih pobrđa Kalašnjistana, gdje generaf Harbuni spokojno sprovodi svoju strahovladu u nakani da jednoga dana, nekako, postane regionalni silnik. Te biva neugodno iznenađen kad s glavnog svjetskog informativnog programa dozna da se Sjedinjene Atlantijske Države već sada spremaju poći u nemilosrdnu invaziju na Erat. Jer su doznale da jedan međunarodni terorist ondje priprema nevjerojatno prepredeno biološko oružje, kojim će doći glave atlantijskom načinu života. Drugim riječima, uzgaja pčele. Više u knjizi Pravilo broj jedan